Sta pisu ovi ljudi? O kome? O cemu? Sta insinuiraju, koga provociraju, koga opisuju? Da li nekoga ogovaraju, da li govore istinu ili ortodoksnu laz? Da li se hvale ili zale? Zasto placu i liju reci kao suze? Kome se podsmevaju? Cemu ironija i sarkazam? Upakovani zlatnim papirom paradoksa nude se ili otimaju od tudjih emocija, oslobadjaju negativnu energiju verbalnim bukama, raznim hiperbolama i neadekvatnim sinonimima za tugu...
Kakav je svet ljudi koji odaju svoju intimu nepoznatim ocima, ogranicenim Umovima, maloletnim, nezrelim licima koji iz ciste dokonosti dodju ovde prepuni podsmeha? Sta natera emociju da sklizne sa jezika, da pobegne prstima, da se pretvori u molitvu upucenu bilo kome ko zna da cita? ...
Setala sam danas livadama prepunim osusenog lisca. Cudno smiruje to suskanje pod nogama...